Prica o zavicaju

> U vrijeme dosadnih jesenjih dana ,jednog od rijetkih bez kise, rijesih da malo protegnem noge, a odavno nisam ni bio, i krenem do zavicaja. Prvi problem sa kojim sam se suocio bio je: kojim putem? Da li da krenem preko Lokvica, ili preko Ljeskovica, ili mozda pravo uz Presedlu, ili jos bolje za kondiciju pravo uz Borovac pa na vrh gdje smo nekada prvomajske vatre lozili, ili mozda krenuti sada vec magistralnim putem-testom. I dok sam sve te kombinacije preturao po glavi odlucih da ne krenem ni jednim od pomenitih, vec da krenem preko Gornjih rova, jer je upravo vrijeme kad sazrijevaju oskoruse, a na Rojskom vrelu je jos uvijek u zivotu na daleko cuvena oskorusa, pa bi bio red da je posjetim i isprobam kvalitet ovogodisnjeg roda, jer ona potradiciji radja svake godine pa su minimalne sance da odem badava. A i kojim god putem da krenem vec se unaprijed zna koja mjesta obavezno posjecujem: groblje, selo, vodicu i vrh Borovca, pa je sasvim svejedno kojim redosljedom. Moja ocekivanja su se obistinila. Oskorusa je po starom dobrom obicaju obilato rodila, a i kvalitet je dobar. Doduse nisam imao mnogo srece jer nije bilo puno smeklih, ali bilo je dovoljno da se isproba kvalitet. Vjerovatno jo j je njena rodnost i kvalitet i zivot sacuvali, jer je svuda oko nje gola sjeca,i oni koji su to sjekli ocigledno su imali dusu ili je to po narodnom vjerovanju djelo sudbine. Gledajuci njeno stablo i vec pomalo oronulu krosnju sjetih se price kako su je nasi stari, cini mi se djed Milan i Ilija tresli u rakiju vezujuci dvije rogulje: jednu normalno, a drugu naopako okrenutu i zakacenu za najnizu granu i tako uspjeli da se popenju i otresu. Vrlo lukavo, ali cini mi se i vrlo rizicno. Ne znam kakva im je rakija ispala, ali sam se raspitao i kazu da se od oskorusa dobije od licna rakija. Put me dalje vodi do livade koja je znojem natopljena ko Kosovo krvlju junaka zvana Strana. Malo cudno ime jer se radi o livadi ravnoj k'o tepsija, ali koja zacudo ni kada nije niti obradjivana niti ogradjivana, vec je koristena kao pasnjak. Vjerovatno je neko i pokusao da je obraduje pa dobio slabe rezultate. To je moja pretpostavka, a mi smo joj dali funkciju sp ortskog terena gdje zamalo pa da napravimo i sportski centar, jer smo pored fudbalskog igralista napravili i kos koji smo nosili iz sela i vracali nazad radi bezbjednosti. Cudno je da je uvijek bilo mnogo laksi kad se nosi na Stanu nego kad se vraca u selo. A na Strani je odigrano mnogo fudbalskih utakmica i prijateljskih i za lovu gdje smo bili dosta uspjesniji od Djidjevaca p a smo od tako zaradjene love kupili kanapu i od nje ispleli mrezu istina samo za jedan gol, ali svejedno bilo je mnogo vise drazi dati gol u mrezu nego bez mreze. Mada, iskreno govoreci, bilo je vis e pogodaka na vrh hrasta nego u mrezu,ali i to je fudbal. Tako je nekad bilo, a sada sve podsjeca na pustos. Ni trga od golova, suma okolo isjecena i posadjena crna suma , a po teren u hrastovi vec 2-3 metra visoki, cak su i smreke skoro te visine. Ali ostala je lijepa uspomena na jednu generaciju Milanovica koja je uglavnom postala uspjesna na svim poljima, ali na zalost ras uta sirom svijeta.Nastavljajuci dalje dobro poznatim putem, koji zacudo kao da i ne zarasta vec je onakav kakvog ga oduvijek pamtim, samo je suma sasjecena i posadjena crnogoricna, stizem do vjecn og stanista nasih starih-seoskog groblja. Nalazi se na brezuljku blago nagnutom prema istoku , onako kako bog zapovijeda, ogradjeno zicom i tek zazelenjelo, posto je nedavno pokoseno. Izgleda dosta sredjeno jer se vidi i nedavno napravljeni sto sa klupama za sjedenje. Nedaleko od ograde groblja nalaze se tri pravilno isklesane kamene stijene dimenzija priblizno 2x1metar sto navodi na pretpost avku koju sam cuo od nasih starih da se radi o starim grckim grobovima. Cudno je da se niko nije sjetio da i to stavi u ogradu, a mozda je i bolje ovako jer se sa sigurnoscu ne zna o cemu se radi. N edaleko se nalaze i grobovi gdje su po pricanju sahranjeni grcki popovi. Otkuda tu i kako su dosli, da li su nekada tu zivjeli, niko ne zna objasniti. Nadalje put vodi uz Brankovu potkunjicu za koj u nas vezu drage uspomene, jer ono sto nam je Strana bila za ljetnog raspusta, to je Potkunjica bila za zimski raspust. Nije se mogla zamisliti zima i snijeg bez skijanja u Potkunjici. I ne samo da je sluzila za skijanje, tu je bilo i liguranja pa cak i sankanje na saonama gdje bi se svi koliko nas ima natrpali na saone sto bi obicno zavrsavalo prevrtanjem.Tu se nalazi i glavna skakaonica i to visoka 1-1,5 metara kako gdje i gdje se skakalo samo kad je snijeg izuzetno visok , jer su doskoci bili uglavnom na guzicu, sa izuzetnim doskocima i na glavu, ali na skije skoro nikada. ali bilo je zanimljivo i uzbudljivo, pogotovu gledati.Tako stizem i do centra sela. Centar je jer tu nekada bila stara kuca, kuca koju je vjerovatno podigao prvi koji je doselio u Risjak, Milan, a kasnije ost ali nadogradjivali koliko su mogli. Barem tako mi se cini prema rekonstrukciji nacrta kuce kako su mi pricali oni koji su u njoj zivjeli. A i kasnije kad je stara kuca porusena i napravljene nove ku ce, tu je bio centar okupljanja.Krecem dalje prema Vodici. Prolazeci pored mocila,mjesta gdje se nekad namakala konoplja, a mi kao djeca koristili za brckanje u vodi, sjetih se nase nedovrsene inv esticije-kopanja bazena na Bari. Steta sto nismo stigli da zavrsimo projekat jer smo dosta znoja prolili dok smo iskopali rupu dimenzija 6x4metra, koliko se sjecam. A i kamene ploce smo bili pripre mili u znatnoj kolicini, jedino sto nam ta godina nije bila rodna za vrganj, pa nismo uspjeli da skupimo pare da kupimo cemenat. A i da smo uspjeli vjerovatno ne bi stigli da to privedemo kraju, jer smo se nekako bas te godine rasturili po skolama.A Vodica k'o u stara dobra vremena. Jedino je korito istrulilo i nema ni trga od njega. Po obicaju, prvo sto se treba uraditi kad se dodje na Vod icu je da se dobro napije vode. Cinim to i zazalih sto sam zaboravio kako se po ukusu Vodice moze vidjeti da li ce promjena vremena. A sjecam se da smo nekada tu i rakiju pekli. Mogu da pret postavim kakva je to tek bila rakija.Put me dalje vodi uz Krcevinu, nekada oranicu a sada livadu ispresijecanu medjama koje su ujedno i granice parcela, a u stvari je naorana zemlja koja je vremeno m stvorila medju visoku 0.3-1 metar, kako gdje. Jos uvijek mi je u sjecanju pogled sa Ravnog lazica i Dracevca u dane pred kosevinu zita i talasanje zlatnozutog zita na laganom povjetarcu u Krcevini i Potkunjici. Na vrhu Krcevine izlazim na cestu, jedini trag civilizacije novog doba, jer selo nema struje, nema vodovoda, a tek o telefonima da i ne govorimo. Doduse, i cesta se nekako stidljivo o bavija oko sela i malo gdje je imala hrabrosti da udje u selo. Mali dio ceste koristim, tek od jedne do druge krivine, a onda sumskim stranputicama uzbrdo do vrha Borovca. Na vrhu Borovca sjedam na k amen koji oznacava kotu i prvo cega se sjetih jesu cuvene prvomajske vatre koje smo tu lozili Po citavo proljece (nedjeljama!) sabiraj granje i panjeve pa slazi kao stog koji je bivao i po 2-3 metr a visok , a onda za 1. maj potpali. To je bila tradicija sve do jednom kada smo malo i pretjerali, pa su tri sela {Risjak, Djidjevo i Trbusce) tri dana gasili i jedva ugasili. Povrh svega stari su na m i debelu globu platili za stetu i dnevnice narodu. Ostala je i jedna pjesmica povodom tog dogadjaja koja vjerno oslikava taj dogadjaj:Milan sumar sa Borovca zove ode cale ostavi volove njer je upravo u punom jeku bilo oranje i sijanje zita.Sjedim i sumiram utiske sa mog putovanja. Prodjoh citavo selo a nigdje nit koga cuh nit koga vidjeh. Sve sto se moglo vidjeti je da livade i ornice svakim danom sve vise zarastaju. Da li je to neko zatisje pred neku novu ceraniju,jer po pricanju i nas prvi predak koji je dosao bio je zrtva ceranije iz Crkvickog polja , a i grobovi na groblju za koje stari kazu da su grcki rezultat su neke ceranije. Da ne govorimo i o sadasnjim generacijama koje su sirom svijeta: London; Toronto; Vankuver; Orlando; Sidnej; Amsterdam; Beograd; Lajkovac; Pozarevac; Kragujevac; Uzice; Arandjelovac. Siguurno ne dobrovoljno nego trbuhom za kruhom, a bogami i ceranijom prosloga rata. Ostalo je nas nekolicina tek tu blizu sela na 5-6 kilometara, ali ko zna do kada. Nesto mi se steze u grlu, potezem za flasom, (uvijek vjernim prijateljem), napunjenom osvjezavajucim energetskim napitkom. A sto da vam ne d am i recept: prirodna jabukvaca 54% i domaci pcelinji med u znatnoj kolicini rastvoren u jabukovaci. Potezem jednom, drugi put, pa onda i svetu trojicu, a onda vise ne brojim. Sva sreca te j e flasa ogranicenog kapaciteta.